Moja odluka za 2019. – biti prisutna

Nedavno sam sa prijateljicom sjedila na radionici pod nazivom “Mediji i djeca” organizirane od strane udruga Abeceda roditeljstva i Najsretnija beba Hrvatska koja me zaista zaintrigirala i navela na razmišljanje o tome koliko sam zaista prisutna i posvećena dječici dok sam s njima.

Na porodiljnom dopustu ostala sam dok maleni nisu napunili 2 i pol godine i tijekom tog boravka kod kuće nije mi bio problem osmišljati razne igre kako bi ih zabavila i ujedno naučila nekim novim stvarima koje su bile prikladne njihovoj dobi. Međutim, tada su zaista bili mali i zahtjevi mališana u toj dobi uvelike se razlikuju od današnjih kada imaju 3 i pol godine. I ja sam od mame koja je svo vrijeme provodila s njima kod kuće odjednom počela raditi i provoditi puno rado vrijeme na poslu.

Ono što sam sebi na neki način osvijestila nakon ranije spomenute radionice je: “Činite manje.” Objasniti ću u nastavku. 🙂

Uvijek postoji milijun stvari koje osjećam da bih trebala raditi – doći doma s posla i baviti se raznim kućanskim poslovima, kuhati, čitati knjige koje će mi “dati neke super moći i učiniti me boljom osobom”, odgovoriti na pristigle poruke, mailove, sređivati ormar ili igračke u dječjoj sobi, ispeglati brdo veša koje raste na stolici u dnevnom… Dok činim te stvari osjećam se produktivno. No, da li je to zaista ono čemu trebamo težiti? Da sve bude uvijek na svome mjestu, da sve uvijek bude “baš po špagi”?
Te svakodnevne (ne)bitne stvari često me odvraćaju od onoga što je doista važno. Za mene je to vrijeme provedeno u miru s mojim klincima i mužem, stvarajući uspomene s prijateljima i obitelji – i raditi stvari koje doista volim.

Raditi manje nije lagano – jer zahtijeva određivanje prioriteta kako bi se usredotočio na stvari koje su zapravo važne. (Sigurna sam kako mi se muž smije dok čita ovu posljednju rečenicu. ? On misli kako je kod mene vrlo jednostavno raditi manje pa me je prozvao “usporenica”. ❤ moje ?…)
Raditi manje po meni podrazumijeva i smanjiti korištenje mobitela na minimum u trenutku kada ušećem u stan kako bih bila potpuno prisutna sa svojom dječicom prije nego što odu na spavanje. Time im dajem do znanja koliko su mi važni, koliko je bitno sve što oni kažu i što me pitaju.

Pred nekoliko dana bila sam u jednom restoranu sa svojom obitelji, sestrom i šogijem i nekako me pogodilo kada sam čula klinca od kojih 8-9 godina (koji je u taj isti restoran došao sa mamom i tatom na večeru) kako pita konobara da mu kaže lozinku za WiFi….. Jako, jako tužno. Barem meni…. Svjesna sam da danas djeca sve ranije dobiju mobitele, da mi roditelji živimo užurbanim tempom i ponekad nam je potreban mir ili vrijeme da popričamo s partnerom te posegnemo za raznim “pomagalima” kako bi zaokupirali dijete na to dragocjeno (kratko) vrijeme, međutim da li to zaista tako treba biti? 

Već neko vrijeme se pitam što mogu napraviti kako bi mi ova godina bila najopuštenija do sada. Ovo su moje želje:

1. Manje koristiti izraz “treba/trebala bi”.
   Gledajući unatrag, shvatila sam koliko često radim stvari jer sam se osjećala kao da bi trebala. Najčešće zato što nisam htjela nekoga razočarati. Umjesto toga, namjeravam sebi postaviti jedno pitanje: postoji li razlog zašto to želim učiniti? I dalje ću raditi stvari u kojima istinski ne uživam. Npr. prati rublje, čistiti podove, peglati. Ali ću sebi objasniti zašto to sve želim napraviti. Želim čistu odjeću. Želim brinuti o svojoj dječici i osigurati im čisti dom.
2. Konzumirati manje sadržaja.
   Živimo u doba kada nam je bilo kakav sadržaj dostupan jednim klikom. Društvene mreže, knjige, edukacije, koncerti…. Toliko je toga što bih htjela pročitati ili isprobati…. a u usporedbi s time, izuzetno malo vremena. Tako sam nekad razmišljala i opterećivala se što ništa ne mogu dovesti nekom svom kraju i da uvijek postoji nešto dodatno što moram napraviti. Nedavno sam se prestala pitati što zapravo želim čitati, koje edukacije želim proći. I nekako se svijet posložio tako da s vremena na vrijeme dođu do mene upravo oni sadržaji koji mi zaista koriste.
3. Više vjerovati sebi.
   Često se mučim oko donošenja odluka pa tražim drugo mišljenje i potvrdu. Te dodatne informacije često mi ne pomognu previše – samo odugovlače odluku i sprečavaju me da uživam u drugim stvarima. Ove godine ću više slušati sebe.
4. Kupovati manje stvari.
   Što manje stvari posjedujemo, manje je čišćenja, odlaganja i spremanja. A to znači manje vremena za rad sa fizičkim stvarima i više vremena za bavljenjem onim što je zaista važno i što me u konačnici čini sretnom.

Marija