U autobusu….

U autobusu….

Na putu sam za svoju rodnu Rijeku. Sama sam jer putujem na svega dva dana te sam malene i njihova tatu ostavila kod kuće. Putujem autobusom nakon više godina pauze. Čak me i neka nostalgija uhvatila u trenutku dok sam dolazila na kolodvor. 🙂 Ali bez obzira na to dugo vrijeme neke se stvari nisu promijenile…. o tome ću vam mrvicu kasnije.
Sada se mislima vraćam na one dane kada sam svaki drugi vikend busom iz Zagreba putovala kući u Rijeku noseći krcatu torbu prljave robe jer u iznajmljenom stančiću nisam imala veš mašinu koja je, kako je vlasnik rekao, upravo crknula pa neka se malo snađem dok ne kupi novu. Za te vikende uvijek sam sa sobom nosila previše stvari; torba u prtljažniku autobusa, pod nogama ruksak “obvezatnih” stvari jer nikada se ne zna kada će mi nešto zatrebati od toga. Zamka u koju sam se vječito znala uhvatiti! Potom još ručna torbica, jakna, vrećica sa hranom….. uh! Danas je situacija potpuno drugačija. Putujem sa ruksakom i ručnom torbicom. I puno mi je lakše!
A sada o onim zanimljivim stvarčicama koje se nisu promijenile čak ni nakon dulji niz godina što se nisam vozila autobusom:

  1. Pored mene je sjela jedna gospođa koja je već u trenutku kada smo napuštali autobusni kolodvor počela prigovarati u vezi “buke” koju su stvarale dvije starije gospođe koje su sjedile iza nas. Naime, ta “buka” je meni bila samo njihovo neobavezno čavrljanje i nimalo preglasno. 🙂
  2. U autobusu su tri vozača od kojih je jedan zauzeo prva dva sjedala, ležao cijelim putem i pokušavao spavati.
  3. Klima je postavljena na toliko nisku temperaturu da sam svoj sako obukla već na izlazu sa naplatnih kućica u Lučkom.
  4. Silazimo sa autoputa makar je gospođa na šalteru za prodaju karata naglasila da smo na direktnoj liniji.
  5. U dva silaska s autoputa na stanicama smo pokupili samo Caspera, kako je komentirao jedan od vozača. 🙂 Ali smo zato pogledali prirodne zanimljivosti dva usputna mjesta.
  6. Na pola puta do odredišta eto prve gospođe koja se žali na hladnoću u autobusu. Vozač koji je i dalje ležao na prva dva sjedala odgovorio joj je kako smo u prolazu kroz Gorski kotar pa je to razlog što je malo hladnije.
  7. 20 minuta kasnije dolazi žena straga autobusa kojoj je vruće i moli da se klima pojača. 🙂 Ja i dalje imam svoj sako na sebi.
  8. I ono što mi je “najdraže” a očito i našim vozačima, i dalje je najpopularnija radio stanica ona sa domaćim hitovima…. 🙂

Prolaskom kroz “tunel nakon kojega više ništa nije isto” – kako ja od milja zovem naš tunel Tuhobić, preda mnom se ukazuje more! Dobro je, tu sam, doma sam! Još samo malo, par zavoja i eto me! Kao da nikada odavde nisam ni otišla! ❤ grad koji teče!

A kako vi volite vožnju autobusom? Ako vam zna biti zanimljivo kao i meni podijelite niže u komentarima.

Marija xoxo



2 thoughts on “U autobusu….”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.