Girls just wanna have fun

Girls just wanna have fun

Upravo je 9:45 ujutro i ja sam već na ulazu u Ikeu. Zašto dovraga već? E, pa zašto ne? 🙂 Dječica su u vrtiću, muž na poslu, meni porodiljni dopust još traje (još kratko nažalost) i idem se naći sa svojom prijateljicom s kojom dijelim zaista puno, ne mogu reći ružnih trenutaka jer to ne bi bila istina, više izazova koje je pred nas postavio život. Upoznale smo se u bolnici kada su me u 20-om tjednu trudnoće hospitalizirali radi kontrakcija dok sam nosila svoja mala dva musavca. I tu sam upoznala Katarinu….

Međutim, ovaj post nije o tome kako smo dijelile sobu tjednima nakon upoznavanja, kako smo naručivale pommes i chicken iz McDonaldsa jer više nismo mogle jesti bolničku hranu, kako smo gledale beskonačno okretanje Kola sreće koje se tog ljeta vratilo na male ekrane, križale dane kako bi napunile još jedan tjedan u bolnici jer što smo dulje bile tu, to je bilo bolje za naše malene itd….. Ovo je post o našem prvom solo druženju nakon više od dvije godine. Da, solo druženju, jer smo do danas uvijek bile u pratnji naših neodoljivih musavaca (mojih dvoje i njezinog dečka). I ne, nemamo grižnju savjesti! Pa zašto bismo ju imale; dječica su nam na sigurnom, toplom, u društvu i sigurno im je bolje nego da s nama lutaju tom nekom Ikeom. 🙂

Šetnja po centru započela je naravno u tonu prepričavanja najnovijih situacija o našim malcima. Koliko jedu, spavaju, pričaju… Svako toliko prestale bi pričati i uzviknule “Ajme gle ovo, ajme vidi ovo kako je dooooobro! Ali ne znam što bih sa time.” ili “Muž bi me se stvarno odrekao da mu doma dođem sa još jednim paketom čaša ili tanjura. Ne kupujem niti jedan dok sve ove rasparene koje imam kod kuće ne porazbijam.”

“Ali da, ova lopatica za kolače mi baš treba, jer kome ne treba?” 🙂 I onda smo si kupile svaka svoju u istoj boji. Nastavile smo prolaziti kroz Ikeu, gledajući sve one ukusno uređene kutke koje odmah privlače na kupnju apsolutno svake izložene sitnice i maštale kako bi to izgledalo u našim kućama. Da, kao da bi nam tako besprijekorno sređen blagovaonski stol izdržao nalet naših dvogodišnjaka. Bolje je imat sve plastično u njihovoj okolini. Better safe then sorry! 🙂

A onda smo ugledale blagajne i pomisliš da smo “spašene” a kad ono pred sam izlaz dočeka te prekrasno sređen prostor, okićen u blagdanskom ozračju; kuglice, lampice, zvijezdice, crveno, srebrno, zlatno, sjajno, šljokasto…. Tu smo se naslikavale sljedećih desetak minuta, dok Katarina nije rekla da ju je već pomalo i sram. Tada smo odlučile da je to to, glad zove! Nastavljamo u restoranu…. Naravno, ne bi to bilo to da prije samog izlaza nismo ugledale super slatku božićnu teglicu za cvijeće i uzela ju i jedna i druga da imamo još jedan zajednički suvenir s našeg mini izleta. Jer zaista nam treba; za božićnu zvijezdu, ne?!

Marija xoxo



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *