Vrijeme je za vrtić

Vrijeme je za vrtić

Vrtićko sam dijete i jedna sam od onih mama koja nisam imala negativne misli na pomisao riječi vrtić. Čak i pored nekih “zala” koje vrtić donosi, poput neprestanih curenja noseva, šmrcanja i vodenih kozica smatram da je vrtić mjesto gdje se djeca razvijaju na malo drugačiji način, obogaćuju svoj život, ali i mjesto gdje se pripremaju za buduće školske klupe i samostalnost koja sa time dolazi. Upoznavanje nove zanimljive okoline, teta odgajatelja, novih prijatelja, odvajanje od roditelja…. otvara im vrata jednog novog do tada nepoznatog segmenta u životu.

Moji maleni su napunili 2 godine i došao je dan kada kreću na svoje novo putovanje zvano jaslice…..

Od jutra sam se osjećala polu izbezumljeno. I nekako bedasto što se toliko uzrujavam oko odlaska u vrtić. Prvi dan prilagodbe dogovoreno je da se samo kratko upoznamo sa tetom odgajateljicom i prošvrljamo po njihovoj novoj sobici prepunoj igračaka. V& B su odmah krenuli u obilazak sobice, a ja sam sakrivala suze koje su navrle momentalno. Muž je samo preokretao očima i čudio mi se. Ok, to je znak da moram prestati. 🙂 Iskreno bila sam u blagom šoku kada sam skužila da je na 24 upisana djeteta u našoj grupi, samo jedna teta, a druga joj se tek za koji sat pridružuje. Misli poput, kako će ona uspjeti promijeniti sve pokakane pelene, kako će ih istovremeno nahraniti, umiriti, uspavati…. prolazile su mi glavom. Pola sata zaista je brzo prošlo i nas smo četvero krenuli put doma. V&B ne shvaćajući gdje su uopće bili, a ja puna upitnika. Pa što mi se to upravo dogodilo u toj sobici pune slatke dječice?!

Svakog idućeg dana situacija se kod mene mijenjala na bolje; povezali smo se s tetama, objasnile nam kako se organiziraju, vidjela sam kako ih se presvlači, oblači za izlazak na terasu, kako ih hrani i kako su pritom svi mirni! Ali suze su sada krenule kod malenih. Strah od odvajanja aktivirao se u njima kako smo ih počeli ostavljati same. S ulaskom u vrtić B je obično krenuo plakati, a ja  sam mu pričala kako ćemo doći po njega čim završimo s poslom i donijeti mu finuuu čokoladicu. Mislim da su u ova 2 tjedna njih dvoje pojeli više čokolade nego mjesecima prije. :)))

Teta kaže da njihov plač vrlo brzo prestaje i prvotni nemir ubrzo se zamijeni bezbrižnom dječjom igrom. Međutim, kod kuće su sljedeća 3-4 dana bila poprilično teška. Toliko izgovorenih “ne” od strane B nisam čula od kada priča; prkos i inat je kulminirao u njemu. Na prvu nisam znala što napraviti, jako me to uzrujavalo i bila sam bespomoćna. Što bih ja na nečemu više inzistirala dobila bih kontru natrag i naravno “ne, ne, ne!”

Knjiga “Što roditelji ne bi trebali činiti, a svejedno čine” – Marina Zažigina, jako je kvalitetna literatura jer upravo time što opisuje realne primjere svakodnevnih situacija drugih roditelja shvatite da nismo izolirani slučaj i da je to samo B reakcija na vrtić, svako dijete na svoj način prolazi taj, za njih, stresni period života. Na kraju svakog poglavlja knjige, autorica odgovara na pitanja roditelja i daje savjete kako se ponašati u određenoj situaciji.

Pribojavala sam se početka novog tjedna, međutim uslijedili su odlasci u vrtić bez suza i pritom sa puno manje izgovorenih “ne”. Ostanci u vrtiću se se produžili sve do ručka što mi je bilo wow! Toliko slobodnog vremena! Što li ću sama sa sobom? 🙂 Prilikom dolaska po njih, kao da su mi pogledom govorili “mama, zar već si tu?!” Eto, to mi je bilo dovoljno da znam da su ga počeli prihvaćati…

Na temelju ovog kratkog vremena provedenog u vrtiću mogu vam dati par savjeta:

  • odvedite dječicu da upoznaju vrtić izvana prije samog polaska u vrtić (ispred našeg je veliki dječji park u kojemu se poslijepodne možemo igrati)
  • potičite ih kod kuće da nose ruksake i pričajte kako će biti pravi frajeri i frajerice kada ga sami budu nosili (olakšat ćete sebi, a njih učite samostalnosti nošenja svojih stvari)
  • pričajte zanimljive priče o vrtiću (o novim igračkama, djeci, teti)
  • uvedite praksu pranja ruku nakon dolaska iz vana, samostalno obuvanje papučica i oblačenje jakni
  • ako imate dijete koje je još u pelenama, naučite ga da kaže kada je ukakano; puno prije će doći na red za presvlačenje 🙂
  • ako ste imalo nervozni oko njihova polaska u vrtić kao što sam ja bila, dogovorite se s mužem da ili on prvih nekoliko dana dijete vodi u vrtić ili ako ih imate dvoje budite oboje prisutni; tako vam zaista bude lakše prebroditi to prvo razdoblje za koje smatram da je majci teže prihvatiti nego očevima
  • nemojte odugovlačiti sa pozdravljanjem prije ulaska u njihovu sobicu; lijepo im dajte pusu i mahnite (i obećajte im čokoladicu, barem za početak) 🙂

Marija xoxo



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.